korijen emocionalne inteligencije se nalazi u
djecjoj kolijevci!
prvih 7 godina su pri odgoju covjeka najznacajnija, jer je za vrijeme tog perioda je moguce uciniti znacajne korake, narocito na podrucju razvitka cula, emocija, socijalnog ucenja i povjerenja u licne sposobnosti, sto je veoma tesko nadoknaditi u kasnijim godinama.
toplina i priklonjenost djetetu od prvog dana rodjenja:
osjecaj sigurnosti, zasticenosti i skrovitosti beba usvaja pri direktnoj naklonosti da li pogledom, njeznim rijecima, pjevusenjem, razdraganom igrom, drzanjem ili ljuljanjem. bebe mogu da razviju samopouzdanje i da budu emocijonalno site samo ako osjete privrzenost i toplinu roditelja.
djeca zele sve da urade sama!
djeca su cesto nestrpljiva/netrpeljiva kada im hocemo sputavati njihove potrebe za pokretanjem ili akcijom. tko zeli svoje djete da podstice u ucenju, treba da dozvoli da ono izzivi unutrasnju teznju prema samoaktivnoscu bez pokusaja olaksavanja. djete moze u prvoj godini svog zivota da shvati svoju okolinu samo tim sto ce upotrebljavati svoja cula.. njihova radoznalost im je najbolji ucitelj. sam ciniti i stvarati i u tome dobiti podrsku je prava djecja radost!
aktiviranje cula...
culo ravnoteze pripada najbitnijim culima i s toga mu treba pokloniti poseban znacaj, jer o njemu su direktno ovisni: sluh, vid, opazanje i govor. glavni period razvitka za culo balansa lezi u prvih sedam godina.
slusanje, osluskivanje, muziciranje...
za slusanje je potrebna volja i koncentracija. djeca imaju izricito osjecajno culo sluha, tako da im paznju mozemo privuci kvalitetom glasa i tonova, a ne jacinom. tko umije da slusa, moze da cuje i ono posebno i tome se radovati. kroz rimovanja, pjevanje, igre pitalica i odgovora, harmonicne zvuke i muziciranje mozemo vrlo dobro stimulisati djecji sluh.
govor...
govor je osnova svake covjecje kulture, jer nam omogucava povezivanje sa drugim ljudima. govor nam daje osnovu, da se na taj nacin jedno drugom obracamo, da budemo prihvaceni i pravilno razumljeni.
djeca koja nisu u stanju da pravilno vladaju jezikom, su sklonija tjelesnoj artikulaciji! iz tog razloga je potrebno sto cesce komunicirati sa djecom, citati, igrati se prstima, igrati se pitalica i odgvora i ne prepustiti sve to televiziji...
vid i opazanje ...
sta u odraslim godinama uspijevamo da opazamo, zavisi najvise o faktoru iskustva u djecjim godinama. pri igri i to najbolje u prirodi, uspijevamo na odlican nacin da stimulisemo culo vida.
tu je veoma bitno naglasiti da razvoj vida nije optimalan, ako dopustamo djeci da preterano i predugo sjede ispred ekrana.
opipavanje, dodir, dozivljavanje granica…
dodir je prvo socijalno iskustvo koje cini djete u svom zivotu dok je beba. pri drzanju i njeznom mazenju roditelji omogucavaju svom djetetu ono najbitnije: ljubav i osjecaj privrzenosti, naklonosti i sigurnosti. njezni zagrljaj ce dijetetu uvijek pomoci da nadje svoj unutrasnji balans. to takodjer mozemo aktivirati igrom rukama i na krilu roditelja.
culo mirisa i okusa...
tko ima diferencijalno izrazeno culo mirisa i ukusa, je u sustini zivlji i pazljiviji - ne samo prema jelu, nego i prema zivotu uopcenito. bitno je sa djecom mirisati i okusiti namirnice i jelo, kako bi djeca postala diferencirani potrosaci sa licnim ukusom, a ne da samo bilo sta konzumiraju.
biti uzor!
djetetu biti uzor stvara kod njega osjecaj sigurnosti pri saznanju o tome sta je dobro, a sta je manje dobro. bitno je voljeti svoju djecu, tjesiti ih i ohrabljivati, ali im i postavljati doticne granice kako bi se ona mogla orijentisati. kroz nas djeca uce kako ce se odnositi prema drugim ljudima, stvarima, biljkama i svojoj ukupnoj okolini. jedan malisan, sve sto dozivljava, upija duboko u sebe....
ritam...
moci se orijentisati na odredjeni ritam i znati na cemu su je za djecu neminovno za zivot. djeci je potrebna uvjerenost, da sve u nasoj svakodnevnici ima neki red i da ce se upoznato i sljedeci put na isti nacin ponoviti.
zato je potrebno svakodnevnici jedne familije dati odredjenu strukturu i donositi odredjene odredbe i dogovore, kojih ce se svi pridrzavati. na taj nacin i svaki roditelj dodje do svog slobodnog vremena, koje mu je takodjer prijeko potrebno.
postavljati granice ...
djete ce uvijek pokusavati odmjeravati svoje granice. ono hoce naravno da zna, sta se sve desava na ovom svijetu! no ni jedno djete nece biti sposobno da samo nalazi te granice, zato sto ce uvijek nesto smisliti kako bi privuklo nasu paznju. samo ako opazamo sta djete radi i prema tome svjesno djelujemo, ono moze da nauci da postane socijalno bice.
posredovanje vaznih vrijednosti…odrzavati proslave
slaviti se moze dan djeda mraza, uskrs, licni rodjendan - da li u malom ili velikom okviru. dogadjaji, price, pjesme koje se ponavljaju svake godine u isto vrijeme, djeca duboko upijaju kao slike u sebe - to im daje dusevnu hranu.
sve gore navedeno, nasoj djeci cemo dati kroz igru, igru i igru. biti u pokretu bez straha i bez moranja je djecja najveca radost!
pod "igra&razonoda" ces naci nekoliko ideja za igru…uzivajte!